Moj internet dnevnik
Tako ti je mala moja
Blog
srijeda, prosinac 28, 2011
Ostani uz mene sada

kada novi ratovi vrebaju iz tmina,

kada se za vratove hvataju zaljubljeni i ostavljeni,

u vodama dok se gube novčići bačeni sa nadom da se barem jednom neka želja ispuni

dok vjetrovi novi pušu kontra starih vonjavih vjetrova

Ostani uz mene sada

kada dani počinju sa suncem na istoku a završavaju sa mrakom u svima,

kada prašine zatvaraju oči koje ne željaše gledati u sebe vijekovima,

u srcima dok se gubi ono malo otkucaja koje smo tako rado, nekada, znali dati drugima

dok božiji ljudi kradu božijim stvorenjima mrvice kruha iz džepova.

Ostani uz mene sada

jer policijski sat samo što nije,

a tako bih želio da barem još jednom ponoć i Novu godinu

dočekam slobodan i gol

sa tobom na divanu.....

 

bosanceros @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 19, 2011
Ivicom čaše, ispijenom do pola

pronalazim kapljice konjaka

koje će mi odrediti život u sljedećih par minuta....

Dal' da mlatnem zvekana savijenog na šanku

koji se preglasno pogledava u ogledalo iza šankera ( za moj ukus)...

Dal' da se pretvaram da mi prija to što sam skoro pa pijan,

zabludama slomljen, navikama opkoračen, izdajama opkoljen...

Dal' da se nasmješim ispijenim djevojkama koje ne poznajem...

Dal' da klimnem glavom muškarcima koji samo glume muškarce

jer tako balkanski primitivizam nalaže ...

Dal' da se u smrdljivom toaletu umijem, u ogledalo pogledam

i samom sebi  sve po spisku opsujem...

Ili da završim ovo svoje piće, lagano otkoračam u noć polumračnim ulicama,

pređem pola čaršije krivolinijski, dođem do zgrade gdje ti stanuješ

i legnem ispred tvojih vrata

da te sačekam dok se ne vratiš iz noćne smjene

da dočekamo zoru obojenu mirisom konjaka iz mojih usta

i jutarnjeg peciva sa tvojih usana

dok nam se sve boje potopljene u prvim jutarnjim zrakama sunca

na trepušama ne razvodne...

 

Idem sve ovo,

tačno ovim redom da uradim...

 

bosanceros @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 24, 2011
Sretno ti buđenje mila

dok plačljiva kiša kidiše na trotoare i prozore

i Sretan ti rodjendan mila, neka si se baš ti za mene rodila

u ovoj zemlji zombija i klovnova.

Smajli na tv-u u jutarnjem dnevniku

nam poručuje da bi mogli biti raspoloženi za sve i svašta

pa zašto onda ne bismo ''tren'' u ''sada'' iskoristili

pa se još jednom poljubili i šaputali ispod jorgana.

Meškolji mi se na grudima, predi ispod glasa na mojim osmjesima

a ratovi neka počinju sa litarskim jogurtima ,revolucije neka se dižu u rodilištima

tirani neka umiru u kanalizacionim cijevima

mi imamo još uvjek ovaj ''tren'' u ''sada'' da to sve počne i završi bez nas.

I prođi mi prstima preko sjenki na grudima

poljubi me  tako da mi suze nađu mjesto na borama tužnim, na borama smijalicama

a zemljotresi, poplave, vulkani, tornada neka izgube sav svoj raskoš i grozotu

dok mi živimo naš savršeni '' tren'' u ''sada''.

I gledaj me kao da nikada ništa svetije vidjela nisi

izbriši mi u očima,svojim pogledom, sve stare boli i patnje

i dok nas političari pokušavaju pomiriti sa svemirom i posvađati sa svima ostalima

mi živimo ovaj naš '' tren'' u '' sada'' sve do smrti....

 

bosanceros @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 6, 2011
niz moju ulicu prolaze ljudi

tutnje gromovi

mirišu vjetrovi

plaču kiše

u tragovima na asfaltu ostaju tuge

zabole patnje

vrište želje

nasmiju se sreće

tragom drvoreda trepere životi

zazelene pogledi

crvene se osmijesi

zadrhte dodiri

niz moju ulicu prolaze ljudi....vazda

bosanceros @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 26, 2011
Molim ovo moje pero

 

što mi verse duše pretvara u riječi

 

da na bjelini hartije otkrije, a od moga srca sakrije

 

sve što njoj sam zaboravio reči,

 

 toliko puta unazad.

 

 

 

Molim sve moje buduće noći

 

da se polako spuštaju niz moje trepavice, mrakom sakriju bore mi tužne,

 

pa da pod zvijezdama, pokriven tminom, u blaženom snu

 

dodirnem je barem jednom, onako kako nikada nisam znao,

 

a ona željela je.

 

 

 

Molim moja nova jutra

 

da sa prohladnim rosama, uz prve cvrkute ptica

 

spuste joj moj dah na vrhove njenih usana

 

umjesto jutarnje kafe, za uninano buđenje,

 

prve bijele osmijehe.

 

 

 

Molim moje najnovije dane

 

da prošetaju ispod njenih prozora sa mnom ispod ruke

 

suncem išaraju prozore njene bojama mojih pjesmama

 

sve dok ih zalazak sunca tragom sjena ne ispiše

 

 u njenim očima.

 

 

 

Molim svaki novi tren

 

samo malo više nje....uz mene...

bosanceros @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, srpanj 9, 2011
Uzelo me moje nepošteno ludilo sasvim pošteno

pa zubima vadim svoje crnilo ispod noktiju

jezikom i pljuvačkom svoje nepoštenje  u blato pretvaram,

u dubini utrobe, kiselinom prekrivam , od svijeta sakrivam,

tragom crijeva, po zemlji, znak od smrada ostavljam.

Đubrim tuđe dobrote , tuđe žuljevite snove, iskrene osmijehe

željom da nikne ,visoko naraste

još jedan sram kojeg se ne umijem sramiti,

potrebom da usahnu u otrov se pretvore

sve sreće koje mene su tražile i pored mene promakle.

Jer ja ne znam nepošten u nepoštenju ne biti.

Jer ja ne umijem loš u lošemu ne ostati.

I ja sam samo zvijer što tuđu krv ne prosipa već pije .

I ja sam samo čovjek što bi čovjekom, ponekad, želio ostati.

bosanceros @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 5, 2011
Prepada te novo jutro tragom svijetla kroz napola spuštene roletne

neosunčano i poludivlje, crno ko blato ispod nokata.

Mrtvačka jeza na koži skida tragove noći sa zjenica,

čudnim bolom ispod lijeve sise uviđaš da još ima života u tebi

taman toliko da opet okreneš i drugi obraz svijetu.

Na balkonu golublja kuknjava prerasta u naricanje

a vosak iz ušiju nije dovoljan za savršeno mutavu tišinu

pa prevrtanjem u utrobi jorgana i plahti

tražiš još samo malo ružnih snova

da svoju naviku nelagode od samoga sebe još malo nahraniš i napojiš

strahom od još jednog totalnog buđenja

u svome gradu gdje već odavno nisi svoj.

I znaš da će kafa zagovnati ostatak dana već na prvi srk,

i siguran si da ćete noge nostit tamo gdje najmanje želiš,

ulice već odavno prezireš i mrziš jer te znaju u dušu,

jer odjekuju osmjesima, pijanim povraćanjima od zabava iz prošlosti

kojom se potajno ponosiš zbog svih grešaka nesvjesno napravljenih

i zvanično stidiš jer tako je društveno korektno.

Spreman si da poglede ljudi prema tebi gledaš kao prirodne katastrofe,

da sažaljivost i razumjevanje srednjim prstom desne ruke javno ismijavaš

jer lijeva ruka je zauzeta zatvaranjem patenta na pantalonama.

Pripremljen ti je klimoglav za prvo''Dobar dan '' od totalnog neznanca kojeg si nekada poznavao,

vršiš lagane pripreme za laku noć od totalne neznanke koju ćeš tek u marku da upoznaš.

Onda slijedi.....

Još jedna noć sa savršenim svršavanjem( barem tebi).

Još jedno jutro sa idealnim izvlačenjem iz tuđih postelja.

I novi zagovnasti srk kafe iz plastične čaše,

pa jovo nanovo....

bosanceros @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 29, 2011
U ovoj noći

jedino što trebam i za šta molim je

da mi  mrak prekrije kapke i umiri disanje,

crnilo misli umre zajedno sa kugom neljudskosti što mi pohara dušu

a da tmina zla i ljubomore zaspe i ne probudi se sa druge strane moga jastuka...

 

Sve ostalo će se već nekako odsanjati...

bosanceros @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 26, 2011
U vinu

ne vidim više istinu...

Zamute mi se misli

al' razbistre mi se suze

pa sa čašom, čašicu tišine razlijem

pa sa flašom,još malo sebe u sebi ubijem...

Dok dotičem rub kapljica crvenih, usnama od šutnje napuklih

tražim onaj slad poljupca koji sam nekada kušao

tražim onaj miris daha koji sam nekada udisao.

Ispratim zore širom očiju zatvorenih

dočekam noći sa vratima od tuge otvorenim

pa opet sve iznova

nova butelja,

stara noć,

teške misli

i lagane suze......dok me san od sječanja ne odmori...

bosanceros @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 24, 2011
Ako me vidiš nekada na ulici kako lutam

ne prati me pogledom

ne idi mojim tragovima

pusti me

ja sa svojim usponima i padovima

najbolje deveram sam...

 

Ako me vidiš nekada na ulici da plačem

ne nudi mi maramicu

niti dlanove svoje za suze moje

pusti me

ja sa svojim suzama

najbolje plačem sam...

 

Ako me vidiš nekada na ulici da plešem

ne gledaj me kao luđaka

niti pokušavaj da uhvatiš ritam moj

pusti me

ja ponekad sve svoje plesove

najbolje otplešem sam...

 

Ako me vidiš nekada na ulici da se smijem na sav glas

ne ubijaj se razmišljanjima šta je razlog mome smijanju

i ne pokušavaj da se smiješ na način moj

pusti me

ja često osmjehom pokušavam da otjeram ružne sne

a to sam navikao da radim sam...

 

Ako me vidiš nekada na ulici da umirem

ne trudi se da mi pomažeš da uhvatim još jedan udisaj

niti pokušavaj da mi produžiš život

pusti me

jer to što umirem

je najbolji znak da sam, kako- tako živio ...

bosanceros @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 10, 2011
On meni ''Pomoz Bog''

a ja njemu ''Vozdra''...

I odbacismo hereze i mantije

zauzesmo mjesto ispod pitomih maslina,

on uz pomoć crkvenog vina

ja sa vodom iz bunara.

I dok nam se vene krvlju natapaše

uživasmo u spoznaji da obojica imamo krv crvenu,

pod jezikom slankastu,

pod prstima ljepljivu.

Pomolismo se...

On njemu

ja nebu...

On dobi utjehu, ja kap kiše na usnama

a obojica se u isti tren nasmijasmo...

 

 

On meni ''Hvaljen Isus''

a ja njemu ''Vozdra''...

On  satkan od svoje savršenosti,

ja utkan u svoje nespokoje,

popismo samo svoje snove i želje

on sa buteljom nevinosti

ja sa buteljom duše.

I dok se zjenicama trudismo da se ne prepoznamo

kroz drhtaj srca spoznasmo

iste suze u očima,

na jeziku malo slankaste,

pod prstima malo prljave.

Pomolismo se,

on njemu,

ja beskraju snova...

On dobi utjehu, ja nova prostranstva koja trebam naći

a obojica se u isti tren nasmijasmo...

 

 

On meni ''Merhaba''

a ja njemu ''Vozdra''...

On spokojan u svojoj predanosti,

ja živ zbog svoga nespokoja,

popismo samo naša stremljenja i pute,

on sa bokalom soka od latica ruža,

ja sa duplom lozom i kiselom.

I dok na rukama i prstima tražismo razlike

kroz rukovanje sastavismo

linije života i smrti, rođenja i nestajanja,

u dodirima tako nesavršene,

u pogledima tako mistične.

Pomolismo se,

on njemu,

ja svakom sljedećem danu...

On dobi utjehu, ja dobih još jednu šansu za buđenje

a obojica se u isti tren nasmijasmo...

bosanceros @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 2, 2011
Ne nazivajte me pjesnikom.

Ne poznajete me,

niste se nikada  usudili da mi priđete,

nemate to iskustvo stajanja nad ponorima onoga što vi smislom nazivate

niti vidite visine koje ja vidim dok licem uranjam u prašinu.

U mojim mislima ne vidite suvislost sebi blisku

i ne dišete kroz slova i riječi duboko ispod mraka

kao ja...

 

 

Ne obračajte mi se sa pjesniče.

Nismo toliko bliski,

jer vam svoje strahove nisam opisao uz  butelju vina,

niti sam vam suzu obojio tragovima pepela duša spaljenih.

Sa mnom nikada  ne možete da prošetate ulicama bez uspomena

niti umijete da prepoznate ruke koje tugu kriju

kao ja...

bosanceros @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, svibanj 27, 2011
Kažu ljudi,

oni pametni i oni koji su to manje,

da sve teče.

Prolazi i nestaje u mimohodima stvaranja i nestajanja,

završava na raskrščima stratišta duša,

neuspjeva na zemljama brižnih,

nestaje u oblacima sreće,

pada u očima sužnjih.

 

Vele ljudi,

oni lijepi i oni koji su to manje

da sve prolazi.

Tone u vodama ljudskih prljavština,

poklekne nad sabljama lažnih heroja,

usahne na žaru sunca koje ne grije,

zaplače zadnji put nad krvavim koljevkama,

osmjehne se zlobno nad kolonama bijelih svatova.

 

Pričaju ljudi,

oni pametni i oni koji to nikada nisu bili

da sve nestaje.

U bunarima duša ostavljenih na milost i nemilost bogovima,

na grobljima, na granicama dobra i zla,

u svakome oku koje suzu pustilo je,

na svakoj usni koja je zaboravila da se osmjehne

u svakom čovjeku koji nekoć čovjekom zvaše se.

bosanceros @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 18, 2011
Sam, pod ruku sa noćnim, namrgođenim sjenkama

Završava još jedan, davno izgubljeni boj sa sobom

U čaši, u flaši, tek do pola tuga ispijena

S vjerom u prošlost, bez ispunjenosti bogom

Silazi sa stranica još jednog neosunčanog dana.

 

Daleko od ljudi, od bilo kakve ljudskosti

Ušutkan molitvama zlih, zvonima i popovima

Bez potrebe za trenutke bilo kakve bliskosti

Pravi sebi novo mjesto u đavoljim rovovima

I spušta glavu na mokru travu ispod neba otvorenog.

 

I dok sanja, snove svoje ne treba u novim putovanjima

Lako pronalazi skrovite kozje staze tuđih poraza

Natjeran da se predstavi i pokloni najnovijim božijim posrednicima

Pljulje na zemlju kojoj samo nova krv život poklanja

 

I zadnji put,

                   pred smrt,

                                   na koljena pada,

                                                             ali ne radi njega....

bosanceros @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 14, 2011
Namještam već naučeni smješak

pozdravni govor pun patetike

i klimoglav pride

za doček gostiju koje niko ne priželjkuje.

Kravata je na mjestu, (u ormaru u spavačoj)

i košulja svečana je spremna (za pranje),

gužva se negdje u korpi za veš zajedno sa kaki boxericama

a na meni je donja trenerka ,crvene boje

i atlet majica sa rupama koje su napravili moljci.

I nisam oprao zube, evo ima hefta,

umio se nisam već dan ili dva,

uzdrigujem grah od prekjučer

i osjetim se na čevape od jutros.

Teške su mi bile ove visinske pripreme

za doček gostiju koje nikako ne želim.

Znojan ispod pazuha

i sa bradom trodnevnom

nestrpljivo očekujem zvižduk ispod prozora

od patokara ispred granapa

kao znak da nailaze

gosti koje ama baš nikako ne volim niti želim u svojoj blizini.

Piva se grije na suncu, na balkonu,

meze je postavljeno na stol još jutros

da se na njemu muhe skupljaju,

cvječe kao dekoracija na stolu,

uvenulo je još prošlog mjeseca

i sve je spremno za goste koje baš nisam željan ugostiti.

I osjećam kao neku nervozu, ili je ipak dehidracija

zbog one polovke rakije  koju sam smirio u zadnjih sat il' dva.

 

Al' izdržat ću ja ove goste koje ne trebam

jer znam da sam i ja njima najmanje potrebna i željena stavka u životu.

Izdržat ću sve zbog njenog osmijeha i zagrljaja

jer njeni roditelji su tek nus- pojava života koji želim imati s njom.

 

Valjda će sve dobro proći?:))))

bosanceros @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 9, 2011
Drhtim...

Niz kožu, ko kapljice kiše

kližu mi godine u suzama.

Na dlanu

kroz prašinu

nazirem najnoviju liniju života

koja ide paralelno sa linijom dosadašnjeg životarenja.

Ni osmjeha nemam trenutno,

izgubio se u pjesmama, jecajima

koje iz grla ne stižu

jer su zapele u grudima

na barikadama otkucaja srca sa aritmijskim potresima.

 

Drhtim...

Val krvi,

venama,

ko tsunami nosi sve ispred sebe

na svome putu prema mozgu

koji kao sumo borac očekuje friški udarac najnovijih ludila

sa kojima mi se valja izboriti

prije sljedećeg izlaska medju ljude,

tek da ne dam povoda sitnim dušama

da u trač rubrikama mahalaških šaputanja

naprave veću budalu od mene

nego što to ugovor o mome postojanju

koji sam potpisao sa vragom odredjuje.

 

Drhtim...

Niz vene mi cure sumnje starih olinjalih noći.

Niti imam,

niti tražim odgovore o mrtvima,

već u disanju na suho gubim dah za životom

kojeg tako olako prodadoh samome sebi ispod tezge

u pola cijene, kao na buvljaku,

i stavih u špajz svih svojih očekivanja

neka stoji, neka se prašina na njemu skuplja,

dok mu ne prodje rok upotrebe

a ja dobijem dobro opravdanje

da kažem

da moje sranje od života i nije sranje koje zaslužuje pažnju.

 

Drhtim...

I gubim još jedan boj sa jutrom koji se valja iza brda

uz budne , otvorene oči pucketaju krmelje ko vaške

na umorno, potrošeno tijelo padaju prve zrake sunca,

kroz uši prolamaju cvrkuti ptica i piska pretis lonaca od komšije iznad glave,

niz vodokotlić, samo sretnicima, duboko u zemljinu utrobu , otplivaše sranja.

 

A ja drhtim, jer mi je prvi korak vazda bio najteži........

 

bosanceros @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 4, 2011
zapravo

ja se samo pretvaram da spavam

tako mi je lakše da ne sanjam,

snove koje u behut bacaju me,

u bezdan od potreba koje sam sebi umislio da su mi potrebne

 

u  stvari

ja samo glumim da sam tu, prisutnost svoju ponekom riječju pokažem

dok lebdim iznad svoga tijela

bez plača, bez smijeha, bez duše, bez srca,

samo dan po dan,sve više sebe trpim van svoje kože

 

fakat

ja samo vizualno postojim, participiram sa zauzimanjem mjesta u prostoru

ko slika uokvirena na nekim oronulim zidovima

oštečen, izblijedio, bivši svačiji i ničiji

bez potpisa stvaraoca u ćošku mojih muka

 

nevjerovatno, ali,

tu sam samo da bi mi bilo teže

koračam samo zato da bježim sve dalje i dalje

dišem jer ne znam ništa pametnije da radim

umro sam davno, samo da još zadnja stranica novina to potvrdi

i sve će biti kako treba....

bosanceros @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 21, 2011
Sanjam,

prije neku noć mi se i to desi.

Sada eto  i to znam

da snove bez poruke sanjam....

 

Kao jedrim ja jedrenjakom bez jedara

niz žitna polja,

kroz korita potoka,

po zaleđenim jezerima,

kroz pustinje od šuma...

 

Ja kapetan jedrenjaka bez jedara

sa posadom od jednog harmonikaša,

maloga od palube,

velikog od ispod haube,

radijskim voditeljem sa torzom kengura,

ženom mojih snova sa torzom žene

i sa četiri godišnja doba u džepovima

koje u igri trice podvaljujem piratima sa čaršije.

 

Na kompasu vidimo samo naša lutanja,

niz vjetar nam putuju ružne slutnje,

u vodama se dave neotvorene flaše pive,

dok se na krmi dimi tek raspuhani roštilj.

 

I dok mi harmonikaš udara lagano sitni vez na uvce,

radijski voditelj najavljuje najnovijeg gosta u svome noćnom programu

( najnovijeg majstora sevdaha i sakupljača sličica fudbalera,sve u isto vrijeme),

mali od palube dosipa mi vodu u korito gdje mi se kvase stopala

a veliki ispod haube na horizontu traži vrisak sirena.

 

A moja žena iz snova sa torzom žene,

lagano,zavodljivo, u kupačem kostimu, korakom manekenke i pogledom pijandure

očekuje moju konačnu osudu i kaznu za noć koja slijedi

radi prašine koju sam pronašao na mom Benetton kormilu

tijekom generalnog čišćenja mog jedinog , najdražeg

jedrenjaka bez jedara.

tu ispod obronaka Himalaja,

na tromeđi sazviježđa raka, strijelca i djevice

koje smo iskoristili kao pit- stop

na putu ka svemirskom granapu sa diskontnim cijenama konjaka..

 

U to zazvoni veker,

hladan talas me obli

ukvasi mi se donji dio pidžame, k'o da sam se u snu upišao od miline

i probudih se.

 

Jebi ga...

skontam...sve bio je san...

opet nemam svoju barku....

bosanceros @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 15, 2011
Odlazim...

Neka me malo i na drugim mjestima.

Vjerujem i da preko potoka ima dovoljno vjetrova za moje alergične suze u očima.

Trebam da znam da i u drugim močvarama, mogu sa žabama

da tražim tonalitete za ariju koja mi buči u ušima.

Naučio bih, ako je ikako moguće, kako to izgleda i druge ljude vidjeti,

u oči, očima gledati.

Poželio sam , nekako s vremenom, da preko rijeke zagazim,

da u vir novi zaronim, da me nova kamena obala sačeka,

a druge djevojačke usne da mi pomognu doći do daha

sa umjetničkim disanjem usta na usta.

Odlazim...

Ne mašem maramom i ne obećavam da ću se vratiti.

Niti ću reći da ništa neću zaboraviti i da ću sve ovo od prije pamtiti.

Ali sačuvajte mi kesten iz moje sobe i njegov hlad naslikan na mojim zidovima,

za svaki slučaj ako opet poželim

na njegovim granama se ljuljati.

Odlazim...

Niz tišinu i niz povjetarc odlaze mi koraci.

Sačekat ću još samo malo na svoju sjenku, njoj baš treba vremena da se oprosti

od ovih kaldrma što mi svaki, baš svaki, skok u vazduh poznaju.

Odlazim...

Na tren ću zastati ispod prozora koje s neprospavanim noćima zavoljeh.

Osmijeh ispod saksije kraj njenih ulaznih vrata , zajedno sa ključem ću ostaviti.

I dok me oči njene, iza pendžera, budu tragom suza pratile niz kaldrmske kocke,

još jednom ću sam sebi u bradu prošaputati...ODLAZIM...

bosanceros @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 10, 2011
Pustila me da joj pričam,

da joj šapućem i riječima diram,

pustila me da joj govorim,

da je bajkama i privatnim ublehama uspavljujem.

A ja sam zaspao prvi...

 

Pustila me da je gledam,

da je pogledima skidam i oblačim,

pustila me da je posmatram,

da joj na oči lagano san spuštam.

A ja sam zaspao prvi...

 

Pustila me da je diram,

da joj prstima pokrivam bore na obrazima

pustila me da je milujem,

preko erogenih zona da je prema snu nosim.

 A ja sam zaspao prvi...

 

Pustila me da je ljubim,

da joj usnama sklonim paučine tuge sa osmjeha,

pustila me da je cjelovom upoznajem,

da je dahom strasnim ušuškavam.

A ja sam zaspao prvi...

 

Pustila me da je imam,

da joj tijelom svojim tijelo njeno prekrijem,

pustila me da je uzmem do kraja,

da je u vrisku, u jecaju od mraka sakrijem.

A ja sam zaspao prvi...

bosanceros @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
TagList
Brojač posjeta
434717
Index.hr
Nema zapisa.